God is the only being who,in order to reign,doesn't even need to exist.

2008/11/14




Govor mržnje

Prvo što Srbi, u procesu samoosvešćivanja, treba da shvate je da na planeti ne postoji pravda, bar ne onakva o kakvoj kolektivno maštaju. "Veliki brat" (mega-kapitalisti) nema nameru da se svrstava u pravednike. Drugo sto treba da shvate je da su "dobili" vlast koju je umesto njih nametnuo "veliki brat" i da su lupali u lonce, šerpe i poklopce za njegov račun.


Da je Srbija normalna država svi mediji bi prenosili direktan prenos suđenja Vojislavu Šešelju u Haškom tribunalu. Ne zbog toga sto on pokazuje koliko je inteligentniji od svojih tužitelja i nabeđenih eksperata i svedoka, koliko više zna od njih o anglosaksonskom pravu i koliko je opšteobrazovaniji (naravno i zbog toga), ne čak ni zbog istine o sukobu u kojem je srpski narod sa zlom namerom konačno prognan i sve vreme uništavan od strane tzv. međunarodne zajednice, nego zbog svoje sloge oko puta u budućnost i shvatanja sveta u kojem namerava da opstane. Posebno bi pomno trebalo da prate suđenje organi srpske odnarođene vlasti i članovi tzv. nevladinih organizacija, ne bi li splasnula njihova nastojanja da prihvate zapadni sistem učenja, morala i razmišljanja. Prvo što Srbi, u procesu samoosvešćivanja, treba da shvate je da na planeti ne postoji pravda, bar ne onakva o kakvoj kolektivno maštaju. "Veliki brat" (megakapitalisti) nema nameru da se svrstava u pravednike. Drugo sto treba da shvate je da su "dobili" vlast koju je umesto njih (uz pretnju NATO) nametnuo "veliki brat" i da su lupali u lonce, šerpe i poklopce za njegov račun.

Tako su ustoličili vladare koji rade za "vladare iz senke" (najimućnije i najpohlepnije), a povukli su najveći potez protiv sebe - rulje (običnih, sve siromašnijih ljudi). Treće što Srbi treba da shvate je da je planeta Zemlja planeta zla, laži, iluzija i podlih obmana, te da je laž ugrađena u doktrinarna pravila i dokumente (na primer, u Direktivu 20/1 Saveta za nacionalnu bezbednost SAD i Pravilo Kopnene vojske SAD FM 100-5). Zapadne diplomate, obaveštajci, novinari, oficiri, sveštenici... imaju pravo da lažu, kada ocene da je to celishodno, odnosno u skladu s "vitalnim interesima", kako kaže Tomas Molnar u knjizi "Amerikanologija" tvrdeći da su SAD "parola država".

Nije srpski problem što doktori nauka iz SAD ne znaju šta je imaginarni broj ili nisu čuli za Avogadrov zakon, a njihova rulja ne zna gde se nalazi upravo raketirana Srbija. Problem nije tako daleko. Reč je o pokušaju vlasti da još više zaglupi sopstveni narod. Inače, prihvatanjem licencnih TV programa po ukusu svetskih medijskih moćnika Srbima se svakodnevno "ispira mozak".

Dobar dokaz za to je što su Srbi prestali da reaguju na sve vrste podvala. Na primer, preko TV ekrana ih neprestano i legalno, uz pomoć državnih institucija i evropskih zakona, pljačkaju novi tajkuni, izazivajući maloumne da šalju SMS poruke, a zatim nekom od opljačkanih daju kao nagradu delić nabrzinu prikupljenog novca. Uz to prodaju informacije i frekvencije. Uspeli su dokazani antisrbi da agencijski uvedu u Srbiju pet "nacionalnih" TV frekvencija, a da nijedna ne bude srpska. Učinili su to usred Srbije. Gosti svih pet "nacionalnih televizija", čiji su vlasnici nepoznati, mogu da budu samo anacionalisti, antinacionalisti, internacionalisti i nadnacionalisti, a nikako i oni koji bi govorili o srpskoj sudbini i rešenjima koja bi pomogla srpskom opstanku. Nikome ne pada napamet da za Srpsku pravoslavnu crkvu izdvoji nacionalnu TV (jedan TV kanal) i jeдnu raдio frekvenciju koja pokriva celu дržavu, iako se oko 85 odsto vojnih regruta izjašnjava da pripada pravoslavnoj veri.

To što mladi tajkuni, ugrađeni u vlast (koji ne bi mogli da budu "tajkuni" da nemaju jaku inostranu finansijsku podršku) mogu da prodaju frekvencije onesvešćenoj i višestruko opljačkanoj rulji, znači da su dovoljno zaglupili narod i da su besramno uzeli uzde u svoje ruke u nameri da ponize i dotuku i one Srbe u kojima je ostala nada u Božiju pomoć.

Čuveni Jevrejin, engleski lord Dizraeli Bikonsfild (1804-1881) rekao je jednom prilikom da svetom ne vladaju ličnosti koje stoje na čelu država i vlada, nego tajna društva. Naglasio je da ta tajna društva ne vladaju neposredno pomoću direktnih naređenja, nego kroz prosvetu - oni vaspitavaju vodeće krugove svakog naroda tako da svi oni vode svoj narod u izvesnom pravcu, često misleći da na taj način ispunjavaju dužnost prema otadžbini.

Po čemu se, sa srpskog stanovišta, razlikuju Josip Broz, Slobodan Milosević, Vojislav Koštunica, Boris Tadić...? Svi su sarađivali sa "velikim bratom" i neprestano gubili srpsku teritoriju, srpski narod, srpski jezik, srpsku kulturu, srpsku religiju... Šta su srpsko proširili? Zaradili su da Srbe na Zapadu zovu dvodimenzionim i genocidnim bićima.

Narod koji je iznedrio Njegoša, Nikolaja Velimirovića, Justina Popovića, oca Tadeja(Strabulović)... ima izvanrednu osnovu za samoosvešćenje i da bude ugledan onima koji žele da usavrše svoje duše, a nesreću da ga vode vlastodršci suprotnog kova. Kako ne ukapiraju izabranici u srpskom parlamentu da se svet nalazi između ere informatike i ere nanotehnologije i da upravo izglasavaju zakone koji će omogućiti "velikom bratu" da stave pod svoju kontrolu svakog pojedinca i njegov um?

Kako ne shvataju da zakoni fantomskih SAD i fantomske Evropske unije (to po definiciji nisu države, jer se ne brane sa svoje teritorije već "isturenom odbranom" daleko izvan svojih granica) nisu prokustovski primenjivi u svim malim zemljama, a posebno ne u Srbiji? Zašto svoj narod stavljaju još jednom u iskušenje, koje sledi posle sve očevidnijeg ulaska u novi atomski "hladni rat"?

Što se ne zapitaju, kada svi to već znaju, šta znači to što je predsednik SAD član reda "Lobanja" i pozdravlja svoje ukućane satanističkim simbolima? Zašto se ne zamisle kuda vode svoje građane, kada za zlo koje čine snage "velikog brata" nema teže reči od reči fašizam, a fašizam je nadmašen i u nevladinim organizacijama (u govoru mržnje) a kamoli u eksperimentima CIA in vivo i ratovima koje vodi Atlantska alijansa, čijem okrilju teži i srpska vlast?

Da li je srpska administracija svesna da joj država ne funkcioniše, pre svega stoga što nije zasnovana na teoriji organizacije? Mogu, na primer, da pozovu Isaka Adizesa da postavi dijagnozu stanja srpske države, parlamenta i sugeriše mere ozdravljenja. Zar nije čudno da u Srbiji ne postoji nijedna srpska institucija, uključujući i Srpsku akademiju nauka, koja se ponaša srpski i rešava srpske probleme?

Kada bi se primenile metode višekriterijumskog programiranja u kadrovskoj oblasti, iz vlasti bi morala da se izdvoji prepoznatljiva "kadrovska šljaka", a mnoge institucije bi se popunile umnijim i kvalifikovanijim ljudima. Da je ovaj svet normalan ne bi se igrao budućnošću svojih pokoljenja. Naučnici bi konačno shvatili da im je Tvorac ponudio "ključ" za međusobno razumevanje, rečima da je čovek stvoren po ugledu na Boga. Proučavanjem sebe i dostupnog mikrokosmosa saznaće, po svemu sudeći, uskoro suštinu univerz(alnog)uma. Kada shvati Boga čovek neće ubijati, a to, konačno, treba da prihvati "zapadni čovek", koji stalno nasrće prema Istoku smišljajući razloge za to.

Tada bi na Zapadu učili istinu i ne bi obmanjivanjem svake nove generacije uzgajali mržnju prema istočnim narodima. Decu na Zapadu doje mržnjom i tako uče svoju rulju neistini, samo da bi se "veliki brat" prolivanjem njene krvi domogao preostalog prostranstva i još neiskorišćenih materijalnih resursa. Učili su i uče da su Srbi, Arapi, Rusi, Kinezi, Palestinci, Indusi, Vijetnamci, Japanci, svi redom... zli.

A šta su tražili zlikovci iz SAD i njihov nalogodavac "veliki brat" (najveći zločinac) u Vijetnamu, gde su koristili, pored ostalog, hemijsko oružje i posebne hormone (auksin) da lišće opadne u proleće, ne bi li sto više ljudi poubijali?

Njihove sudije pristupaju istočnom svetu s predrasudama i stereotipima, a neprestano ih uče da su stereotipi i mitomanija najveća mana istočnih, kvalitativnih civilizacija. Laž je opsesija militantnog Zapada. Čuveni Evropejac Dragoš Kalajić je u svojim knjigama opisao spremnost anglosaksonskih bezbožnika da svoju pohlepu usmere ka brzoj zaradi, prodajom naoružanja i u ratovima, umesto da se opredele za deobu, od Boga stvorenih resursa, s drugim narodima. Zato članice Saveta bezbednosti (kakvog li apsurda) prodaju više od 85 odsto sveg naoružanja. Kada bi Zapad želeo mir, ne bi stvarao institute za upravljanje krizama, niti institute za "ispiranje mozgova" (kakav je institut "Tavistock" u Velikoj Britaniji), ne bi stvarao fantomske države (koje nemaju pojma da nemaju svoj novac niti fondove, kao što ih nemaju Sjedinjene Države). To "Zapad" zapravo su isti oni mega-kapitalisti koji pod imenom "veliki brat" vladaju svetom. Oni, umesto da od rulje opljačkani novac usmere na spasavanje planete koju su uništili (od njihove "industrijske revolucije" nastradale su biljke, životinje, ljudi, voda, vazduh, tlo...) usmeravaju sredstva u nanotehnologiju, radi kontrole ljudi (mikročipovanjem) i njihovog uma i stvaranja novog svetskog neorobovlasničkog poretka.

Zato Srbi ne treba da se čude što su destruktivci okupirali Srbiju, a od njenog najjužnijeg dela napravili basen u kojem pliva apsolutno zlo. Kosovo i Metohiju su zauzeli ne samo zbog svoje nemoći da kontrolišu svaku tačku na planeti iz svake tačke na planeti, nego i zbog svoje pohlepe i radi napajanja adrenalinom. Strah koji šire i u svojim nacijama rasplinjuju gde god stignu, a na jugu Srbije našli su pogodno tlo za puteve droge, kupoprodaju belog roblja, stalna krvoprolića, deo pakla na Zemlji. To su napravili na još 35 mesta širom zemaljske kugle. Opredeljenje srpske administracije za saradnju sa SAD, Ohajo i NATO znači deobu njihove sudbine, a sasvim je sigurno da je njihova budućnost sve neizvesnija.

Najvažnije je što su Srbi za SAD i dalje zvanično neprijatelji i što se SAD prema Srbima ponašaju iskreno neprijateljski. S druge strane, treba li ponavljati šta i ko sve preti Sjedinjenim Državama, koliko je neumesno Srbima samo pomenuti Ohajo i čiji je NATO (da je reč o privatnoj vojsci "velikog brata", a da je "veliki brat" pri kraju svoje planetarne misije). Srbi će, prema odlukama globalista, po svemu sudeći, uskoro, još jednom biti tamo gde se najviše gine, a malo je šansi da "srpske" vođe uskoro progledaju.

Sada, kada su pred svetom novi hladni rat i nanotehnološka era, i kada će ratovi biti sve suptilniji i nanositi sve veće gubitke napadnutoj strani, u Srbiji ne postoji institucija koja slobodoumno istražuje. Zato u strategiji odbrane nema teza o neoružanim oblicima agresije, kulturološkom, meteorološkom, seizmološkom, neokortikalnom, elektromagnetnom, hakerskom, mrežnom i drugim vrstama ratova. S druge strane, iako ne postoje institucije za kvalitetnu odbranu Srbije, u njoj je prisutan prikriveni građanski rat - prirodan za građansku državu. Medijski rat između nacionalista i nadnacionalista (globalisti) za sada gube nacionalisti, jer nemaju svoje medije. Pravo na pojavu u medijima Srbima je uskratila antinacionalna politika koja u Srbiji traje od Drugog svetskog rata.

"Govor mržnje" je samo deo medijskog, informacionog rata, prenesen u neke od institucija sistema: u skupštinu i na fakultete. Postojanje govora mrznje pokazatelj je da "veliki brat" još nije potpuno ovladao Srbijom. Ukoliko ovlada, Srbi neće imati pravo medijskog glasa ni u provinciji, a "nevladine organizacije" će još smelije orgijati, tvrdeći da su konačno porazile ili pripitomile "genocidni narod".

Međutim, nije sve tako kako žele oni što svuda poput klopki rasporeduju srpske dušegupke. Srpska pravoslavna crkva ima sve više pristalica i sve mlađe kadrove, niču nove srpske organizacije sa sve mlađim kadrovima, očevidcima srpskog stradanja. Srpski narod se osvešćuje uprkos medijskoj blokadi i "ispiranju mozgova". Lažnim demokratama zguljene su maske sa lica.

Osnovni problem nije kako lustrirati antisrbe ili misliti o američkim doktrinarnim odmazdama, nego kako sprečiti globaliste da posle njihovog sve očiglednijeg poraza još jednom iskoriste uvežbanu političku mimikriju, prepodobe se u Srbende i zadrže vlast. Oni su već gotovi (znaju odlično šta znači reč GOTOV), kao što je GOTOV njihov tvorac "veliki brat". Svetska klima suprotstavljanja "velikom bratu" širi se i kroz srpske duše.

Obezboženi globalisti nisu prepoznali Božije poruke. Zato njihovi analitičari i naučnici ne shvataju koje mozgove treba da "dokupe" da bi ojačali svoje jedinice, organizacije i timove ljigavih sluga i službenika najimućnijih, gramzivaca sveta, uvijenih u žute petokrake. Oseća se sve to i na skupštinskim sednicama u Srbiji. S jedne strane sede globalisti, koji ne moraju da misle, jer dobijaju naloge od "velikog brata", a s druge Srbi koji očekuju da se bilo šta promeni u korist običnog naroda, kojem je namenjena sudbina nanotehnoloških robova.

Ipak, prognoze su takve, da se sve manje bukmejkera kladi na "velikog brata". Postoje samo dve opcije: nestanak "velikog brata" ili zvuk zloslutnih sedam anđeoskih truba, iz biblijskog scenarija. Srbija mora da gleda i sluša haško suđenje Vojislavu Šešelju, ako hoće da izvuče pouku za samoosvešćivanje i pronađe put ka svom dugo očekivanom preporodu, budući da joj kao Damoklov mač, u rukama tzv. demokrata, nad glavom visi nestanak utapanjem u globalno sivilo, u biološkoj imploziji ili građanskom ratu između "dve Srbije".

Prof. Dr. Svetozar Radišić